Prilikom donošenja odluka o zapošljavanju, suočavate se s mnogim važnim izborima za svakog novog zaposlenika, uključujući pitanja poput punog radnog vremena ili ugovora, rad na daljinu ili na licu mjesta te kategorizacije kao izuzeti radnici ili neoslobođeni radnici. Neke od ovih kategorizacija su zakonom propisane, i pogrešno razvrstavanje zaposlenika može rezultirati ozbiljnim novčanim kaznama ili čak pravnim posljedicama.
Poslodavci i radnici koji obavljaju zapošljavanje moraju imati duboko razumijevanje razlike između izuzetih i neoslobođenih zaposlenika kako bi izbjegli povrede radnog zakonodavstva. S druge strane, sami radnici trebaju razumjeti ovu razliku kako bi osigurali pravednu klasifikaciju i primanje odgovarajuće plaće.
Izuzeti radnici naspram neizuzetih
Izrazi “izuzeti radnici” i “neizuzeti radnici” obično se koriste u kontekstu zakonodavstva i prava radnika kako bi se razlikovali radnici koji imaju određene privilegije, prava ili obaveze od onih koji to nemaju. Ovo može varirati od zemlje do zemlje i ovisiti o specifičnim zakonima i propisima koji reguliraju radno pravo.
Prema hrvatskom zakonodavstvu, postoje određeni kriteriji i uvjeti koji određuju tko se smatra izuzetim radnikom (ili “iznimkom”) i tko se smatra neizuzetim radnikom. Ovi pojmovi često se koriste u kontekstu radnog prava i regulacije radnih odnosa. Evo nekoliko osnovnih informacija o tome:
Izuzeti radnici (ili “iznimke”) obično se odnose na kategorije radnika koji nisu podložni svim odredbama Zakona o radu i drugim relevantnim zakonima. To uključuje:
- Samostalne obrtnike i poduzetnike: Osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, odnosno imaju vlastiti posao i nisu zaposleni kod poslodavca obično se smatraju izuzetim radnicima.
- Članove uprave društava: Članovi uprave trgovačkih društava obično su izuzeti iz određenih odredbi radnog prava.
- Direktore i rukovodeće radnike: Osobe koje obnašaju rukovodeće pozicije u tvrtkama mogu biti izuzete iz nekih pravila koja se primjenjuju na ostale radnike.
- Radnike na određenim radnim mjestima: Postoje posebne kategorije radnika koji rade na specifičnim mjestima ili obavljaju određene zadatke koji ih mogu izuzeti iz nekih odredbi zakona o radu.
Neizuzeti radnici su obično radnici koji su zaposleni kod poslodavca i podliježu općim pravilima i odredbama Zakona o radu i drugim zakonima koji uređuju radne odnose. To uključuje prava i obveze vezane uz ugovor o radu, radno vrijeme, plaću, godišnji odmor, zaštitu na radu i druga radna pitanja.
Izuzeti radnici u Hrvatskoj
Hrvatska, kao članica Europske unije, slijedi zakonodavstvo EU u mnogim aspektima, uključujući i prava radnika. Međutim, postoje situacije u kojima radnici u Hrvatskoj susreću različite prepreke i ograničenja u ostvarivanju svojih radnih prava.
Radnici na privremenom radu ili sezonski radnici
Hrvatska privlači mnoge sezonske radnike, posebno u turističkoj industriji. Međutim, mnogi od njih suočavaju se s neizvjesnim radnim uvjetima, niskim plaćama i ograničenim pravima. Ovi radnici često rade bez ugovora o radu i nemaju pristup socijalnim pogodnostima. Iako su se poboljšali uvjeti za neke sezonske radnike, i dalje postoji mnogo prostora za napredak.
Migranti i radnici iz trećih zemalja
Radnici iz trećih zemalja koji rade u Hrvatskoj suočavaju se s brojnim izazovima, uključujući jezične barijere, diskriminaciju i ograničen pristup socijalnim pravima. Za mnoge od njih, put do stalnog boravka i radnih prava je kompliciran i dugotrajan.
Niskoplaćeni sektori
Određeni sektori rada u Hrvatskoj, poput građevinske industrije i ugostiteljstva, često su povezani s niskim plaćama i lošim radnim uvjetima. Radnici u tim sektorima često su izloženi rizicima po zdravlje i sigurnost na radu, a prava sindikata i kolektivno pregovaranje često su ograničena.
Neformalni rad
Neformalni rad je i dalje velik problem u Hrvatskoj. Radnici koji rade na crno često nemaju pristup socijalnim pravima, zdravstvenoj zaštiti i mirovinskim fondovima. To smanjuje porezne prihode države, te stvara nelojalnu konkurenciju za one koji rade legalno.
Nedostatak radničkih sindikata i kolektivnog pregovaranja: U nekim sektorima, nedostatak jakih sindikata i kolektivnog pregovaranja ograničava sposobnost radnika da zaštite svoja prava i pregovaraju za bolje uvjete rada.
Unatoč ovim izazovima, postoje napori i inicijative koje se provode kako bi se poboljšali radni uvjeti i prava izuzetih radnika u Hrvatskoj. To uključuje zakonodavne promjene i programe podrške koji se usmjeravaju prema migrantima, sezonskim radnicima i drugim ranjivim skupinama radnika.
Zaključak
Poslodavcima je ključno pravilno svrstati svoje zaposlenike u kategorije izuzetih i neizuzetih radnika, jer netačna klasifikacija može dovesti do povrede zakona i stvaranja rizika za ugled tvrtke.
S aspekta zaposlenika, također je važno razumjeti svoj status kao izuzeti ili neizuzeti radnik, jer to utječe na pitanje isplate nadnica za prekovremeni rad.